ANALIZA | Što je MJO i kako utječe na vrijeme?

Iako su numerički modeli olakšali prognoze obrađujući strašno puno ulaznih podataka da bi mi dobili za laika samo neke “sličice” kao rezultate, često znaju patiti kako bi prikazali, bar približno točan trend preko sedam dana. Potrebno je da to korigira “ljudska ruka”,  a nekada je to jako nezahvalno i teško. Ovaj tekst bavi se jednim takvim primjerom.

Već u trećoj dekadi studenog se dalo, po nekim usamljenim izlazima modela, nagovijestiti da u drugom dijelu prve dekade prosinca se mogu dogoditi neka ozbiljnija, zimska događanja nad Europom, a koja bi utjecala i na naše krajeve.

Dosta pomoći u predviđanju takve situacije nalazimo u MJO fazama.

 

Što je MJO?

Iako djeluje geografski jako daleko, dešavanja na Pacifiku znaju imati utjecaje na vremenske događaje većeg dijela sjeverne Zemljine hemisfere. Međudjelovanje oceana i atmosfere koje obuhvaća ekvatorijalni dio Tihog oceana se naziva ENSO.

ENSO se sastoji od dvije faze osciliranja sustava ocean-atmosfera. Te faze su “normalna” ili hladna faza i El Niño ili topla faza. Osim toga postoji i La Niña koja je izrazio naglašena hladna faza. Na osnovu toga razlikuju se “normalne”, El Niño i La Niña godine. Trenutno smo u El Niño fazi.

Važan faktor na tropima je MJO ( Madden-Julian oscilacija) koja predstavlja poremećaj tipa valova koji potiču iz Indijskog oceana, a prostiru se duž ekvatora i kreću se prema istoku.

 

slika

 

Zamislite ENSO kao osobu koja vozi stacionarni bicikl u sredini pozornice cijeli dan. Njegova fiksna lokacija povezana je s trajnim promjenama tropskih kiša i vjetrova koje su prethodno opisane kao povezanost s ENSO-om. Sada zamislite još jedan bicikl koji ulazi na pozornicu s lijeva i polako se spušta preko pozornice, prolazeći stacionarni bicikl (ENSO) i izlazeći s pozornice s desne strane. Ovaj biciklist nek se zove MJO i on / ona može prijeći pozornicu s lijeva na desno nekoliko puta tijekom showa.

MJO je predstavljen po fazama (1-8).

Faza 1 – Povećana konvekcija (kiša) razvija se preko zapadnog Indijskog oceana.

Faza 2 i 3 – Povećana konvekcija (kiša) polako se kreće istočno prema Africi, Indijskom oceanu i dijelovima indijskog podkontinenta.

Faza 4 i 5 – Poboljšana konvekcija (oborina) dosegla je dijelove kontinenta (Indonezija i zapadni Pacifik)

Faza 6, 7 i 8 – Povećana količina oborina kreće se dalje prema istoku preko zapadnog Pacifika, eventualno putanja u središnjem Pacifiku.

Počinje sljedeći MJO ciklus.

slika

 

MJO fazni dijagram ilustrira napredovanje MJO kroz različite faze, koji se općenito podudaraju s mjestima duž ekvatora oko svijeta. RMM1 i RMM2 su matematičke metode koje kombiniraju količinu oblaka i vjetrove na gornjoj i donjoj razini atmosfere kako bi se pružila mjera snage i položaja MJO. Kada se indeks nalazi unutar središnjeg kruga, MJO se smatra slabim. Izvan tog kruga indeks je jači i obično će se kretati u smjeru suprotnom od kazaljke na satu dok se MJO kreće od zapada prema istoku. Za praktičnost definiramo 8 različitih faza MJO u ovom dijagramu.

slika

 

Kao što se vidi prošli smo i prolazimo kroz faze 7,8,1 koje se ponegdje zovu blokirajuće faze (podržavaju blok situacije). Obratimo pažnju na zakašnjenje od 10-12 dana i onda vidimo da ono što nam slijedi je potpomognuto dešavanjima na tropima.
Na sljedećoj slici se lako očita koje MJO faze će biti “aktivne”:

slika

 

Reakcije na dodatni zapadni impuls prema polu

Pokušat ćemo što jednostavnije objasniti ovaj utjecaj.

Naime, dešavanje sa ekvatorijalnih dijelova se prenosi prema polu u vidu zapadnog impulsa. Ovdje utjecaj ima globalna cirkulacija vjetra, o kojoj će možda biti riječi u nekom od narednih tekstova.

Na sljedećoj slici su prikazane anomalije zonalnog (zapadnog) vjetra (žuta-narančasta boja) kako se penje prema 60°N:

slika

 

Sljedeća slika pokazuje slično kretanje zonalnih vjetrova prema polu u narednom periodu sa prosjekom od 5 dana, ali na malo drugačiji način (topla boja znači zonalno strujanje, a hladna antizonalno):

slika

 

Na slici se može primjetiti “penjanje” zonalnog strujanja prema polu, noseći sa sobom i ciklone u tom smjeru, dok su subtropski grebeni “potkopani”, pa imamo pad tlaka preko Azora, dok se stvara greben preko Atlantika. Ako to prikažemo preko dobro znane karte za ljubitelje meteorologije:

slika

 

Čitajući trendove (patterne) navedenih faza, nakon atlantskog grebena slijedi dizanje skandinavske anticiklone, koja bi se možda pomaknula više prema istoku. Govorimo sada već o sredini druge dekade prosinca.

 

Problemi pouzdanosti prognoze numeričkih modela za dani period 

Sljedeća slika pokazuje gdje su najveće nesuglasice među perturbacijama ECMWF modela (gdje bi se kasnije trebao stvoriti greben).

slika

Evo kako su ensembli vidjeli temperaturu na 850hPa (približno 1500 metara), rasap postoji, signal detektiran, ali su nakon ovog termina bile i lošije prognoze ensembla i njihovog prosjeka za ovu sinoptičku promjenu:

slika

Sljedeća animacija prikazuje dovoljno nedoumice da modeli prognoziraju eventualnu blok situaciju, sa početka je prosjek modela GEFS-a krenuo, pa se onda “pokajao”, da bi u bližim terminima se vratio na dizanju pozitivne anomalije/grebena preko Atlantika:

slika

Uz ovo sve raširenost povišenog geopotencijala iznad sjevernog Atlantika, Skandinavije ili Barentsovog-Karskog mora bilo je olakšano predviđanjem buđenja aktivnosti Wave 2 u stratosferi, nakon slabljenja pacifičkog vala (Wave 1), što se na kraju i dogodilo.

Ova događanja u stratosferi su bitna i za nas. Pred nama je slabljenje Polarnog vrtloga (vortexa), koje znači lakše oslobađanje hladnog zraka iz polarnih krajeva.

Za sada se ne zna točno koji će biti tip poremećaja. O ovome će biti više riječi u narednom članku.

slika

Možda vas zanima i ovo!

Advertisment ad adsense adlogger