CAPE – Pojam s kojim se često susrećemo u toplijem dijelu godine

16762272913_830bfd4a56_o

U tekstu vam donosimo nekoliko meteoroloških pojmova većinom vezanih za izraženije atmosferske nestabilnosti.

Stopa opadanja temperature u troposferi čest je pojam s kojime se susreću meteorolozi, a jednostavno rečeno, označava činjenicu da temperatura troposfere opada porastom nadmorske visine. Matematički rečeno, radi se o negativnom diferencijalu temperature po udaljenosti od postavljenog ishodišta koordinatnog sustava (visina): -( ∂T/∂z)

Navedeni pojam možemo podijeliti na dvije vrste:
1. Stopa opadanja temperature okoliša koja se odnosi na atmosferu u mirovanju, a iznosi u prosjeku 6,49 K(°C)/1000 m. Razlog temperaturnom opadanju s visinom je razlika u toplinskim kapacitetima tla i slojeva zraka u atmosferi koji s promjenom nadmorske visine biva sve rjeđi.
U pravilu, uzima se da na svakih 100 m nv temperatura opada za 1°C, no uzimajući u obzir sve dane parametre prosjek za čitav planet iznosi spomenutih 6.49 °C/1000 m.

2. Adijabatska stopa opadanja temperature koja se odnosi na promjenu temperature samih čestica zraka, koje se uzdižu prema gore (ili prema dolje), bez izmjene topline s okolinom, jer je zrak slab medij-prijenosnik topline.
Ovu drugu vrstu možemo razlučiti na dva dodatna podtipa:
2.a) Suha adijabatska stopa opadanja temperature – 9,8 K(°C)/1000 m
2.b) Vlažna adijabatska stopa opadanja temperature – 5 K(°C)/1000 m
Glavna razlika između ova dva podtipa je što se 2.a referira na zrak nezasićen vlagom koji se uzdiže bez izmjene topline sa okolnim česticama, a 2.b odnosi se na zrak zasićen vodenom parom (rosište).

Termin vremenske bombe, iako zvuči kao izraz medijskog senzacionalizma, obično se koristi u svrhu opisa neobično jake oluje.
Glavni parametar za procjenu intenziteta neke oluje jest tlak zraka u njezinom središtu. Što je tlak niži, to je oluja snažnija. Ukoliko se tlak zraka u 24 sata smanji sa 24 hPa radi se takozvanoj vremenskoj bombi.

Konvektivna raspoloživa potencijalna energija (CAPE) je pojam kojime, pomoću uključivih parametara, meteorolozi izračunavaju stabilnost, odnosno nestabilnost zraka.
Zapravo se radi o količini energije nastaloj zbog uzgona koja omogućava čestici vertikalnu akceleraciju.
Osobito velike vrijednosti CAPE-a ima topao i vlažan zrak, zbog velike količine energije koja se oslobađa prilikom kondenzacije.
Što je CAPE veći, to je veća vjerojatnost da će na određenom području oluja biti intenzivnija. Za graničnu vrijednost iznad koje je nestabilnost vrlo visoka uzima se brojka od 3000 J/kg (količina energije po kilogramu čestica zraka).
Dobiveni rezultat CAPE-a obično je podatak do kojeg se dolazi grafički, uz pomoć podataka od temperaturi te količini vlage u zraku prikazane na skew-T dijagramu.

Prvak među najljepšim, a istovremeno i najopasnijim oblacima svakako je kumulonimbus.
Radi se o oblaku koji zahvaljujući velikim količinama kondenzirane vodene pare u zraku raspolaže količinama energije ekvivalentne onima nekoliko atomskih bombi.
Kumulonimbus je oblak velikog visinskog raspona koji upućuje na velike različitosti unutar njega samoga.
Indikator je potencijalno opasnih vremenskih prilika: grmljavinske oluje, tuče, ali i tornada.

Fraktus je još jedan oblak-pratitelj olujnih zbivanja na nebu. Pojavljuje se u obliku resica koje se kreću oko baze oblaka. Ukazuju na jako smicanje vjetra u olujnom oblaku.

Mezoskalni konvektivni kompleks (MCC) je pojam koji, najkraće rečeno, označava uistinu veliku oluju.
Linija oluja ili tropskih sustava može se ocjenjivati mezoskalnim konvektivnim kompleksom.

Pozitivna advekcija vrtložnosti je veličina koja pokazuje prijenos atmosferskog svojstva rotacije (vrtložnosti) gibanjem mase u polju vjetra. Kombinacijom skalarne veličine (mase) i vektorske veličine (vjetra) uz pomoć vektorskog operatora divergencije dobivamo intenzitet najvećeg izvora ili ponora u skalarnom polju.
Jednostavnije rečeno, spomenuta veličina je pokazatelj područja najvećeg ponora (najintenzivnije točke) rotacijskog atmosferskog poremećaja, primjerice oluje.

Radiosonde su baloni kojima meteorolozi prikupljaju parametre iz viših slojeva atmosfere – mjere temperaturu, točku rosišta i tlak zraka.

Virga je pojava vezana za oblake iz kojih padaju padaline, ali ne dolaze do tla, jer na putu do površine kapljice vode ili kristali leda dođu u sloj troposfere s dovoljno toplim i/ili suhim zrakom te ispare prije nego što padnu.

Naslovna: Grafičko objašnjenje adijabatske stope opadanja temperature u atmosferi; Izvor: theweathernetwork.com

Možda vas zanima i ovo!

Advertisment ad adsense adlogger