Izvještaj WMO-a – 2013. globalno šesta najtoplija


Izvještaj Svjetske meteorološke organizacije o stanju globalne klime u 2013. godini.

Povodom 23. ožujka, Svjetskog meteorološkog dana, danas od 11 sati u zgradi Ujedinjenih naroda u Ženevi održava se konferencija za medije tijekom koje g. Michel Jarraud, glavni tajnik Svjetske meteorološke organizacije (SMO) izvještava o stanju globalne klime u 2013. godini. U izvještaju o stanju prošlogodišnje globalne klime još se jednom naglašava postojanje dramatičnih djelovanja suša, toplinskih valova, poplava i tropskih ciklona na ljude i imovinu u gotovo svim dijelovima Zemlje.

2013. – globalno šesta najtoplija

Potvrđene su nedavne najave o 2013. godini, kao šestoj najtoplijoj od kada postoje službena mjerenja, zajedno s 2007. g., pri čemu se nastavlja dugoročni trend globalnog zatopljenja. Na to upućuju i mnogi međusobni povezani i dosljedni pokazatelji klimatskih promjena – temperatura u različitim državama i područjima, ekstremni vremenski događaji, podaci o snježnom pokrovu, zagrijavanju oceana, porastu razine mora i koncentracije stakleničkih plinova.

Trinaest od četrnaest najtoplijih godina na globalnom nivou dogodilo se u 21. stoljeću, a svako od posljednja tri desetljeća bilo je toplije od prethodnog, pri čemu je do sada rekordno toplo bilo razdoblje 2001-2010. godina. Prosječna globalna temperatura zemlje i površine oceana u 2013. godini iznosila je 14,5°C, što je za 0,50°C više od službenog klimatološkog prosjeka iz razdoblja 1961-1990. godina, te 0,03°C više od prosjeka 2001-2010. Osobito je iznadprosječno toplo bilo u mnogim dijelovima južne polutke, pri čemu je u Australiji bilo toplo kao nikada do sada, a u Argentini je prošla godina bila druga najtoplija u povijesti mjerenja.

«Prirodni fenomeni poput vulkana ili događaja El Nino i La Niña redovito pridonose našoj klimi, djeluju na temperaturu ili uzrokuju nepogode poput suša i poplava. No, mnogi od ekstremnih događaja u 2013. godini bili su u skladu s onim što smo očekivali, kao rezultat ljudskog djelovanja na klimatske promjene. Vidjeli smo obilne oborine, jake vrućine i mnogobrojne štete od olujnih udara vjetra i obalnih poplava, koje su rezultat porasta razine mora – jedan od primjera je i tajfun Haiyan s tragičnim posljedicama na Filipinima,” izjavio je g. Michel Jarraud, glavni tajnik SMO.

Globalno zatopljenje ne posustaje.

“Ne postoji zastoj u globalnom zatopljenju”, rekao je Jarraud i nastavio: «Zagrijavanje naših oceana je ubrzano, čak i na velikim dubinama. Više od 90% viška energije, zarobljene stakleničkim plinovima, pohranjena je u oceanima. Razine tih plinova su na rekordnim razinama, što znači da će se naša atmosfera i oceani još stoljećima zagrijavati. Sa zakonima fizike ne može se pregovarati.”
“Vremenska prognoza, uključujući i prognozu oluja i drugih opasnosti, posljednih je godina sve pouzdanija. Kao što je pokazano u listopadu u Indiji, s ciklonom Phailin, drugom najjačom tropskom ciklonom od kada postoje suvremeni zapisi – kvalitetnije prognoziranje, u kombinaciji s državnim aktivnostima za pripremu kvalitetne zaštite i spašavanja, znatno smanjuje gubitak života. Moramo nastaviti jačanje spremnosti i sustava ranih upozorenja te uvoditi multidisciplinarne pristupe u cilju smanjivanja rizika od katastrofa”, izjavio je Jarraud.

Djelovanje čovjeka

Izvješće o stanju globalne klime u 2013. godini sadrži, između ostaloga, i recenzirane studije o australskom temperaturnom rekordu. Studija znanstvenika s ARC Centre of Excellence for Climate System Science University u Melbourneu, Australija, koristila je devet aktualnih, najnovijih globalnih klimatskih modela u cilju istraživanja ljudskog djelovanja na promjene vjerojatnosti ekstremne australske ljetne temperature.

«Uspoređivanje simulacija klimatskih modela s i bez ljudskog faktora pokazuje da je za oko 5 puta vjerojatnije kako je ljudsko djelovanje uzrok rekordno vrućeg australskog ljeta 2012/13, te da je rekordno vruća 2013. godina bila gotovo nemoguća bez ljudskih doprinosa. Klimatske promjene povećavaju vjerojatnost nekih ekstremnih događaja», zaključuje se u studiji.

Najvažniji klimatski događaji u svijetu u 2013.

U izjavi Svjetske meteorološke organizacije, koja je međunarodno priznati autoritet i izvor meteoroloških informacija, kao najvažniji klimatski događaji u 2013. godini navode se:

– tajfun Haiyan (u nekim područjima znan i kao Yolanda), jedna od najsnažnijih oluja, uništila je dijelove Filipina,
– temperatura zraka iznad kopnenog dijela južne polutke bila je vrlo visoka, s rasprostranjenim toplinskim valovima; Australija je imala rekordno toplu godinu, Argentina drugu najtopliju, a Novi Zeland njegovu treću najtopliju,
– ledeni polarni zrak došao je nad dijelove Europe i jugoistok SAD-a,
– u Angoli, Bocvani i Namibiji vladala su jake suše,
– obilne monsunske kiše uzrokovale su velike poplave na granici Indije i Nepala,
– obilne kiše i poplave na sjeveroistoku Kine i istočnog dijela Ruske Federacije,
– obilne kiše i poplave u Sudanu i Somaliji,
– velika suša na jugu Kine,
– najveća suša na sjeverozapadu Brazila u posljednjih 50 godina,
– najširi ikada viđeni tornado u El Renou, Oklahoma, SAD,
– ekstremne količine oborine uzrokovale su velike poplave u Alpama, posebice u Austriji, Češkoj, Njemačkoj i Švicarskoj, te u Poljskoj,
– dosad neviđeni snijeg pao je u Izraelu, Jordanu i Siriji,
– koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi dosegla rekordne razine,
– zabilježeni su nove rekordno visoke razine globalnih oceana,
– zabilježen je rekordni dnevni maksimum morskog leda na Antarktici.

Ekstremi u Europi u 2013.

Prošla je godina bila šesta najtoplija u Europi, s mnogobrojnim ekstremima. Sjeveroistok Islanda imao je do sada najtopliji siječanj i veljaču, dočim je ponegdje u Alpama zima 2012/13 bila najhladnija u posljednjih 40 godina.

Sjeverni krajevi europskog dijela Ruske Federacije imali su najhladniji ožujak u posljednjih 50 godina, a u Nizozemskoj i Velikoj Britaniji najhladnije proljeće u prošlih deset godina.

U svibnju je u istočnom dijelu Islanda izmjereno samo -21,7°C – rekordno niska svibanjska temperatura zraka, a u isto vrijeme na zapadnoj obali Grenlanda, te u Norveškoj i Švedskoj imali su najtopliji ožujak u povijesti mjerenja.

Ljeto je bilo iznimno vruće u mnogim zemljama Europe. U Portugalu je srpanjski toplinski val bio izražen kao nikada do sada od 1941. godine. U kolovozu je u Austriji izmjeren nacionalni rekord – čak 40,5°C, u Sloveniji je 8. kolovoza na mnogim postajama izmjerena rekordno visoka temperatura, na nekoliko mjesta iznad 40°C, a istoga dana i u Bratislavi je zabilježen novi rekord u povijesti mjerenja, još od 1850. godine – čak 39,4°C.

Početkom jeseni bilo je iznadprosječno toplo gotovo diljem Europe, a u Ruskoj Federaciji neuobičajena se toplina nastavila do kraja 2013. godine pa je srednja prosinačka temperatura bila rekordno visoka.

Ekstremne količine oborine uzrokovale su velike poplave u Alpama, posebice u Austriji, Češkoj, Njemačkoj i Švicarskoj, te u Poljskoj, pri čemu takva raširenost i intenzitet poplava oko Dunava i Elbe nisu zabilježeni od 1950. godine. U tjedan dana, od 29. svibnja do 3. lipnja ponegdje je palo više od 400 litara kiše po četvornome metru.

Austrija je zabilježili najkišovitiji svibanj i lipanj u povijesti mjerenja, od 1858. godine, pa su vodostaji nekih rijeka bili rekordno visoki. Slično je bilo i u dijelu Njemačke – u Passau, primjerice, visina vode bila je najviša od znanih, još od 1501. godine.

Na Srednjem Istoku, od 10. do 15. prosinca bilo je rijetko zabilježeno snježno razdoblje. I u Egiptu je padao snijeg, u Kairu po prvi puta u 112 godina. Prodor hladnog zraka uzrokovao je u Shoubaku, u Jordanu, najnižu temperaturu ikada izmjerenu u toj zemlji, -16°C.

O ekstremnim vremenskim događajima tijekom 2013. godine u Hrvatskoj može se naći na www.hrt.hr/vrijeme-i-promet, na http://vijesti.hrt.hr/vremenska-prognoza-za-silvestrovo-i-novu-godinu, te na mrežnim stranicama DHMZ-a.

U izvješću SMO nalazi se i podrobna analiza područnih trendova u cilju omogućavanja prilagođavanja klimatskim varijacijama i promjenama na područnim i nacionalnim nivoima.

Globalna procjena temperature temelji se na tri neovisna skupa podataka u različitim meteorološkim središtima: Met Office Hadley Centar i Climatic Research Unit University of East Anglia (HadCRU), u Velikoj Britaniji; National Climatic Data Center of National Oceanic i Atmospheric Administration (NOAA NCDC), sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama, te Goddard Institute do Space Studies (GISS) pod National Aeronautics and Space Administration (NASA), također u SAD-u.

Sažetak i cjelokupno izvješće SMO o stanju globalne klime bit će objavljeno na www.wmo.int.

Tekst: hrt.hr (Zoran Vakula)
Foto: weather.gov.sg

Možda vas zanima i ovo!

Advertisment ad adsense adlogger