Led i njegove forme na Arktiku (VIDEO)


Led definira polarne regije. Kamo god pogledate, bilo to prema Arktiku ili Antarktiku, pokretanje, stvaranje i uništavanje leda oblikuje krajolik. Kada se približava zima, morski se led stvara na površini oceana. Taj se led pretvara u toliko debele slojeve leda da ga čak ni najmoćniji svjetski brodovi ne mogu probiti. Pahulje se spuštaju te se postepeno pretvaraju u ogromne, ledeno plave plahte koje nazivamo ledenjaci. Kada proljeće započinje dizati temperature, sav se taj ledeni pokrov polako počinje topiti te pritom pretvara doline i ušća rijeka u ocean. Iako u ostalim krajevima svijeta led ne predstavlja kritičnu opasnost, po nekim se standardima naša planeta još uvijek nalazi u sredini ledenog doba.

Grenland i Antarktik još uvijek imaju trajno postojane ledene kape. Planinski lanci također kroz cijelu godinu zadržavaju svoje ledene pokrove. Ti su ledenjaci često najvažniji izvor vode za stanovnike koji žive nizvodno. Neke od najvećih svjetskih rijeka (uključujući Amazonu) koriste upravo te ledenjake kako bi napunile svoje tokove. Međutim, polarne regije su te koje su najuže povezane sa samim ledom. Taj led možemo podijeliti u dvije kategorije: Led ledenjaka i morski led. Oboje spadaju pod zaleđenu vodu, ali njihova forma i karakteristike su glavna razlika među njima.

Morski led je formiran kao slana zaleđena voda oceana te se pojavljuje u doba mračne, hladne zime. U krajnjem sjeveru i jugu – gdje čak i ljeta znaju biti hladna – većina se tog leda zadrži u obliku santi i malih komada leda sve do kasnog kolovoza. Taj led opet dijelimo u nekoliko kategorija. Prvi godišnji led je led koji se u tekućoj godini formira, dok se višegodišnji led sastoji od leda koji preživi polarno ljeto i prelazi u novi ciklus smrzavanja. Može se reći da morski led ispušta sol zbog toga jer je pri smrzavanju morske vode moguće istisnuti sol van. Proces istiskivanja soli je malo kompliciran, ali glavnina procesa sastoji se u tome da prilikom zaleđivanja, morska voda „gura“ sol van iz ledenih kristala. Sol stvara gustu, hladnu slanu otopinu koja se spušta kroz led i nastavlja svoj tok u ledenu vodu ispod leda. Zanimljiva činjenica te slane otopine : što je otopina slanija, niža je temperatura potrebna kako bi se ta otopina zaledila. U nekim slučajevima, voda mora biti 20 stupnjeva celzijevih ispod nule prije negoli se zamrzne i pretvori u led. Ta gusta, hladna voda nastavlja tonuti prema dnu oceana i kada se podvrgne ogromnoj skali, pokazuje kritične posljedice za klimu našeg planeta. Ta se voda miče po dnu oceana te može stvoriti ogromne, duboke struje hladne vode. Kada se to dogodi diljem Antarktika, volumen te vode zaustavlja rast tokova svakog riječnog sustava na svijetu te je zbog toga kritična za kretanje energije diljem planeta.

Morski je led, pogotovo onaj višegodišnji, kritičan za ekosustave polarnih regija. Na sjeveru, temelj hranidbenog lanca koncentriran je oko morskog leda. Alge, koje rastu ispod vode koja je na ledu, bivaju pojedene od strane rakova. Te rakove, nadalje, pojedu ribe, a ribama se hrane tuljani. U konačnici, tuljani hrane polarne medvjede. Kako višegodišnji led postaje sve rijeđi, ovaj je ekosustav poremećen te rezultira gubitkom glavnih grabežljivaca u sustavu.

Led ledenjaka formiran je potpuno drugačije i na mnogo sporiji način od morskog leda. Snježne pahulje, tlak i vrijeme ključni su sastojci za led ledenjaka. Ono što je najvažnije, ledenjaci se formiraju samo na mjestima koja ostaju ispod nule u ljetnim mjesecima. Dakle, Artktik, Antarktik i najviši vrhovi planina jedina su mjesta na Zemlji gdje se ovi oblici leda mogu formirati. Kako se slojevi snijega podižu iz godine u godinu, donji slojevi postaju sve više komprimirani zbog težine gornjih slojeva. Nakon dužeg vremenskog razdoblja, ta se masa postepeno pretvara u led koji postaje sve gušći, te na kraju kulminira u masivne kristale gustog plavog leda nalik na košarkašku loptu. Ledenjaci nisu statični. U biti, da bi razumjeli kako se kreću, moramo na njih gledati kao na tok rijeke. To ih zapravo odlično definira, jer oni jesu ogromne rijeke leda koje se sporo kreću. Te „rijeke“ dovode do iste erozije tla kao i tekuća voda, ali mnogo sporije. Ledenjaci stvaraju masivne doline u obliku slova U, transportiraju gigantske gromade stotine kilometara od njihove početne točke te deponiraju ogromne količine šljunka i pijeska na sam vrh ledene rijeke. Kao rezultat dobijemo krajolik koji je poznat bilo kome tko je proveo neko vrijeme u najjužnijim područjima. Ipak, led je krhka pojava kod koje možemo vidjeti promjene koje se događaju mnogo brže od bilo čega što možemo naći u geološkoj evidenciji. Brza klimatska promjena ima drastičan efekt na led u području Arktika, posebno na morski led. Kako se oceani Arktika zagrijavaju, višegodišnji led postaje sve rijeđi i rijeđi te iz godine u godinu količina leda postaje sve manja. Nastale promjene u ekosustavu utječu na cijeli sustav, uključujući Inuite koji se još uvijek oslanjaju na lov kako bi si osigurali egzistenciju. Ubrzano otapanje ledenjaka ugrožava poljoprivredne sustave velikog broja ljudi u Aziji pa čak i u Sjevernoj Americi. Što je najgore od svega, te se promjene događaju ekstremno brzo. Veliko pitanje je možemo li se mi, ili ne, prilagoditi tim promjenama i gubitku tih kritičnih sustava.

VIDEO:

Foto: theweathernetwork.com

Možda vas zanima i ovo!

Advertisment ad adsense adlogger