Mrkopaljci žive na baterije: bez agregata nekako, bez svijeća nikako


Agregati? To samo uz predbilježbu u Karlovcu, a u Zagrebu – možda, s tim smo se pomirili, ali svijeća i baterija nam ponestaje u ovoj užasi koja nas preti još od petka uvečer, čusmo jučer u Trgovini Krk, usred Mrkoplja. Uto kroz vrata ulijeće sva zadihana, ali i nasmijana Željka Paškvan i držeći dvije svijeće kao da su od suhog zlata viče – imam ih! Dvije zadnje! E, da se čovjek može toliko veseliti svijeći, to onaj kojem električna energija nije već četvrti dan nepoznanica, nikad neće shvatiti. Istina, Mrkopaljci, od prekjučer popodne imaju djelomičnu sreću. Odnosno, dolaskom jakog agregata neki su »prosvijetlili«, a neki će do daljnjeg, koliko daljnjeg – možda 15, a možda i više dana, ostati u mraku. A što u mraku, za kojeg netko reče da je mračniji od »mraka guzice«, kad se u 20.30 ugase i ona svjetla agregatom dana, rade Mrkopaljci?

– A što? Spominješ mater i ovom, i onom, a zapravo ne znaš kome. Tražiš društvene igre, a i društvo s kojim ih možeš igrati. Onda se prisjećaš kako se uopće taj, recimo »monopoli« igra, jer Internet kojem smo svi skloni ima svoju igraonicu, a onda malo igraš, pa u krevet nadajuć’ se da će novo jutro donijeti nešto bolje, kaže još uvijek, zbog svijeća euforična Željka.

Igrati se može i u krevetu, domeće netko od onih što čekaju red na kasi, ali Željka odgovara – a s kim, kad mi mladi spavamo sami, a vi stari za takve igre nemate »certifikat«. I ode sve u smijeh kojim se Mrkopaljci pokušavaju suprostaviti surovoj stvarnosti što počinje i završava s »nema«. A nema struje u većini domaćinstava, uskoro se može dogoditi da nema ni vode, o telefonskoj vezi da ni ne govorimo, baš kao ni o onoj vezanoj uz mobilnu telefoniju.

Istina, voze se neki Mrkopaljci i voze onuda kuda se mogu voziti, a to je uglavnom glavna prometnica, sve kako bi napunili mobitele, ali sav trud uzalud kad od signala nema ni »s«, a kamo li maksimum crtica. Ono čega u Mrkoplju, nasreću, ne manjka su lijekovi jer kako doznajemo od farmaceutkinje Anite Petrović, tamo je sve pod kontrolom. Lijekova ima, i nema straha da će nekom nešto trebati, a u ljekarni toga neće biti.
Stigle mirovine

I u trgovinama je više-manje sve OK. Svega ima, osim onih već spomenutih agregata i svijeća. Ali, sudeći po prodavaču u Krk trgovini, Ivanu Banu, i tome se može doskočiti. Ivan kaže, pa ako baš nigdje ne bude svijeća, kod župnika treba ići pitati. Od Ivana saznajemo i još jednu, za starije, a bogme i mlađe Mrkopaljce koji ovise o onima starijim, dobru vijest – baš jučer ujutro u Erste banku stigle su mirovine.

Aha, zato ovolika gužva u trgovini, komentiramo mi, ali Ivan opovrgava i kaže da je tako i inače, jer je trgovina svojevrsan »info punkt«.
Znati kome je gore

U tom »info punktu« jučer su razgrabljene i sve dnevne novine.

– Moramo znati ima li tko kome je gore nego nama, a eto, vidimo da smo svi u Gorskom kotaru u podjednakoj nevolji.

Vjerujte, u nekoliko mjeseci nisam pročitao toliko knjiga koliko u protekla četiri dana, a sve uz svijeću, tako da u svakom zlu ima i neko dobro, kaže Ivan.

Tako bi »kod Ivana« u trgovini, a na mrkopaljskim ulicama, lopate i letve u rukama stanovništva. I manje šale, a više ogorčenja. Marka Matijašića i Željka Radoševića zatekli smo kako pokušavaju otkloniti posljedice nevremena.

K’o za vraga stup dalekovoda izabrao se srušiti baš u Radoševićevo dvorište.

– To vam je bilo kao da je eksplodirala bomba. Nismo čekali da netko dođe riješiti taj napon, jer dok oni dođu mogao bi netko i nastradati, već smo to riješili sami. Uostalom, uz uvažavanje da je nekima možda i gore nego nama, reći ću da je ovo se skupa jedan veliki drek. Jedna korpa iz Rike, tri dečka i tri letve, i sve se ovo iznad ceste moglo riješiti, kaže Radošević i sam s letvom odlazi tući inje ovješeno o kabele.

Dobacuje kako i Todorića može biti sram što nije uspio nabaviti jedan agregat za svoju trgovinu u kojoj radnice nisu smjele ništa prodati jer nema struje, a kad nema struje nema kase, a onda ni fiskalizacije. Uzalud je bilo što smo rekli da po naputku ministra Linića fiskalizacija, zbog elementarne nepogode u cijelom Gorskom kotaru ne vrijedi. Radošević odgovara – ma mogu sad, znate što…

I tako riječ po riječ, lopata na lopatu, nevolja za nevoljom, ali i ogromne količine goranskog duha i prođe još jedan ledom okovan gorskokotarski dan. Što će Mrkopaljci otkriti kad se led otopi, kolike štete na fasadama, dimnjacima, krovištima, kolike u šumi, teško je prognozirati, a kad smo već kod prognoze, e, ona vremenska tjera strah u, već ionako namučene goranske kosti. Slab snijeg ili ledena kiša, kažu meteorolozi. Kad bi bar ovog puta »falili«.

Tekst i foto: Novi list

Možda vas zanima i ovo!

Advertisment ad adsense adlogger