Sve više proizvode umjetnu kišu, ali događaju se nepredviđene stvari


Vlada u Pekingu sve se češće služi metodom proizvodnje umjetne kiše – kako bi smanjila smog i prašinu i umanjila sušu na sjeveru zemlje. No, usprkos znanstvenim proračunima, ipak se događaju nepredviđene katastrofe.

Naime, još u 50-tim godinama je pronađeno čudotvorno sredstvo, takozvani srebrni jodid, jedna sol koja se sastoji od kemijskih elemenata srebra i joda. Poprskaju li se oblaci ovim sredstvom, oslobađa se voda i sol i na koncu dolazi do kiše, piše Deutsche Welle.

Metoda ‘cloud seeding’, odnosno, ‘prskanje oblaka’ provodi se pomoću posebnih raketa koje se ispaljuju u oblake koji uslijed opisanih reakcija počinju ‘kišiti’. Prednost ovih raketa je i u tome što se ovom metodom kiša može isprovocirati upravo na onim područjima gdje je voda najviše potrebna. Također, na ovaj način se sprječava i tuča; oborina koja uvijek iznova poljoprivrednicima donosi velike štete.

Ukoliko je riječ o ispravnoj količini srebrnog jodida, kiša koja padne na zemlju nije nimalo štetna ni za čovjeka niti za životinje. Pri tome treba naglasiti kako se ova metoda ne primjenjuje samo u Kini, već diljem svijeta kako bi se proizvela kiša i snijeg.

Snježna mećava donijela oko 16 milijuna tona umjetnog snijega
Ipak, iako se ova metoda koristi posvuda, Kina je ipak svjetski prvak u proizvodnji kiše. Kineski ured za meteorologiju izradio je prije dvije godine plan koji predviđa smanjenje smoga umjetnom kišom i to do 2015. godine. Vlada je za lokalne ‘kišne’ projekte na raspolaganje stavila oko 1,9 milijuna eura koji bi trebali omogućiti godišnje oko pet posto više kiše na problematičnim područjima. To bi značilo da bi Kina godišnje na ovaj način ‘proizvela’ oko 50 milijardi tona umjetne kiše čime se ne bi samo smanjilo razdoblje suše na sjeveru zemlje već uvelike umanjio i smog koji je dosegao razinu itekako štetnu za zdravlje.

No, usprkos tomu što se ova metoda čini vrlo pouzdanom i od velike pomoći, ipak se niti umjetna kiša ne može u potpunosti kontrolirati. Primjerice, snježna mećava koja se u Pekingu dogodila 2009. godine kada je nad gradom palo oko 16 milijuna tona umjetnog snijega, prouzročila je neviđen kaos koji je trajao danima. Isto tako, često se događa da usprkos proračunima, kiša padne tamo gdje nije uopće potrebna.

Na koncu, kako bi proizveli kišu ili snijeg, potrebni su oblaci – a njih do sada nije mogla proizvesti čak niti komunistička kineska vlada.

Tekst: danas.net.hr
Foto: Reuters

Možda vas zanima i ovo!

Advertisment ad adsense adlogger