VULKANI POD LEDOM ANTARKTIKE


Big Pictures/Pixsell

Nove studije potvrđuju da su zabilježena seizmička podrhtavanja ispod površine leda, što može biti dokaz mogućih potresa koji mogu djelovati na aktiviranje magme i njezino izbijanje na površinu.

Duboko pod vječnim ledom Antarktike još “tinjaju” vulkanske vatre. Nove studije pokazuju da se kretanje magme, koje može upućivati i na dolazeće erupcije, otkrilo po mjestimičnim brujanjima u zapadnom dijelu polarnog leda Antarktike, javlja RT.

“Dolje” ima puno vulkana koji sukljaju iznad površine, od kojih je najaktivniji i najpoznatiji 3794 metara visoki Mt. Erebus. Već se dugo pretpostavlja u podledne vulkanske aktivnosti, a da u tome “dimu ima i vatre”, naslutilo je istraživanje u časopisu Nature Geoscience. To bi moglo imati utjecaj i na globalne klimatske promjene.

Autori istraživanja proučavali su tzv. raspon izvršnog odbora, niz vulkana u Zemlji Marie Byrd na Antarktici, pustom zapadnom području. Ondje su vulkani smješteni u više manje uzdužnom nizu, sve do juga, gdje su oni mlađi. U lancu je najstariji Whitney Peak, star je između 12,7 i 13,2 milijuna godina, a najmlađi, oblikovan prije milijun godina, je Mount Waesche.

– Magma još buja u izvršnom odboru, to nam pokazuju stanice za seizmičke podatke, postavljene od 2007. do 2010. – objašnjava Amanda Lough sa sveučilišta Washington u St. Louisu, država Missouri. Te su stanice ispitivale interakciju leda i Zemljine kore, a ekipa dr. Lough zabilježila je i neuobičajena podrhtavanja, i to između dva “seizmička roja”, početkom 2010. i u ožujku 2011. godine.

Potresi su bili na dubini od 25 do 40 kilometara, što znači da ih nije izazvalo micanje leda. Bili su niske frekvencije, jedva 2 do 4 herca, što objašnjava da nisu nastali zbog potresa koje bi izazvalo pomicanje i sudaranje tektonskih ploča jedne o drugu. I najzad, objašnjavaju istraživači, na oko 55 kilometara južno od Mt. Waeschea zabilježeno je čak 1370 podrhtavanja, i to je upravo mjesto gdje bi i dalje mogla trajati vulkanska aktivnost, kad bi se raspon izvršnog odbora i dalje odvijao.

Iako je teško točno odrediti podrijetlo nastanka potresa, oni jesu sukladni kretanju magme, zabilježenom u vulkanskim područjima otočja Aleuti kod Aljaske te na sjeveroistoku Tihog oceana, kao i Havaja i vulkana Pinatubo na Filipinima. Teško je točno odrediti podrijetlo nastanka potresa, no oni su sukladni kretanju magme, zabilježenom u vulkanskim područjima otočja Aleuti kod Aljaske te na sjeveroistoku Tihog oceana, kao i Havaja i vulkana Pinatubo na Filipinima.

Istraživači su usporedili seizmičke podatke s Antarktike s podacima geomagnetskog i radarskog mapiranja toga područja: malo više magnetsko polje pokazuje da je bilo udara na koru, i to je znak aktivnosti magme ispod same kore. Ima i naznaka o postojanju sloja vulkanskog pepela u ledu, starom oko 8000 godina. Nagađa se da pepeo dolazi od erupcije Mt. Waeschea.

Odonda erupcija nije bilo, za to nema dokaza, a ako ih je i bilo, morale su biti snažne, toliko da rastope kilometrima “tanak” ledeni pokrov. S druge strane, iz vrha vulkana moglo je biti djelovanja na led, i to tako da ga se “podmazivalo”, no znanstvenici nisu sigurni koliki bi bio njegov utjecaj na klimu i klimatske promjene.

Večernji.hr

Advertisment ad adsense adlogger