Jurica Miljak: Sveti Nikola i morski valovi

Dario Grubišić@Crikvenica

Dario Grubišić@Crikvenica

Jurica Miljak, dipl. ing. iz Pomorskog meteorološkog centra Split (PMC) DHMZ-a, odlučio je u meteo kutku HRT-a prenijeti svoje spoznaje i iskustvo u pogledu mora i valova, a koje su vrlo bitne za donošenje odluka vezanih uz more i plovidbu.

Jurica Miljak: Sveti Nikola i morski valovi

Svetog Nikolu općenito se uzima kao zaštitnika putnika, mornara i pomoraca, ali nadam se da će se u njegovoj čizmici naći i poneki dar za nas pomorske meteorologe. Vjerujem da bi to mogla biti pravovremena i nepogrešiva prognoza morskih valova! Naime, to je toliko važan dio pomorske prognoze da ni uz svu razumljivu prethodno priskrbljenu znanstvenu, računalnu, organizacijsku ili financijsku podršku, ne bi bilo naodmet osigurati i ovu dodatnu dimenziju nebeske naklonosti.  Kao što znamo, prognoza površinskih valova nekog akvatorija obvezni  je sastavni dio pomorske prognoze, te je pored prognoze vjetra, vidljivosti i pojava, dio koji je uključen u poglavlje s upozorenjima, kao najvažnijom sastavnicom prognoze namijenjene upravo prethodno navedenim pretendentima na zaštitu sv. Nikole.

Morski valovi i njihova podjela

U širem smislu morski valovi predstavljaju sva valna gibanja mora. Dijele se po raznim osnovama. Jedna od osnovnih je po dubini mora kada ih svrstavamo na površinske i unutrašnje. Ako gledamo na način njihovog gibanja onda ih dijelimo na progresivne, stojne ili miješane, a prema načinu djelovanja uzbudnih sila na prisilne i slobodne. Ako ih gledamo s obzirom na uzroke koji ih izazivaju onda govorimo o atmosferskim, kozmičkim (valovi morskih mijena zbog gravitacijske sile Mjeseca i Sunca), seizmičkim (dugoperiodički valovi izazvani seizmičkim poremećajima Zemljine kore – tsunami) ili umjetnim valovima (valovi stvoreni ljudskim djelovanjem, npr. plovidbom broda). Ako je pak riječ o atmosferskim valovima, onda ih opet možemo dijeliti na vjetrovne, izravno ili neizravno izazvane djelovanjem vjetra, te meteorološke koji obuhvaćaju oscilacije morske površine uzrokovane velikim dinamičkim procesima u atmosferi. Ovdje će biti riječ o površinskim vjetrovnim valovima živog mora nastalih u zoni gdje vjetar aktivno djeluje (postoji i druga grupa koju zovemo valovima mrtvog mora, odnosno valovima uznapredovalim izvan te zone).

Valovi živog mora

Tako smo došli do pojma koji nam obično prvi padne na pamet kad spomenemo morske valove. Pjesnici su nas zapljusnuli svojim viđenjima i doživljajima takvih fenomena, oni preplavljuju naša sjećanja na dokona ljetna poslijepodneva uz blagotvorne maestrale, ali i nevere… Ujedno smo konačno došli i do pojma od primarnog interesa za pomorske prognostičare.

Kod opisivanja valova korisno je uvesti neke veličine, kao npr. visina vala, njihov period, brzina propagacije, strmenitost. Model površinskih valova određenih svojstava na nekom području zovemo stanje mora i njegovo pravilno određenje cilj je pomorske meteorologe. Kod određenja tog stanja glavna veličina koje se mjeri, procjenjuje i prognozira svakako je visina valova. Za visinu nekog vala  uzima se vertikalni razmak od najniže točke doline do vrha susjednog grebena. Sama klasifikacija visina izvedena je iz Beaufortove skale vjetra, u kojoj je određenim intervalima brzina vjetra pridijeljena određena oznaka jačine od 0 do 12.  Sir Francis Beaufort, britanski mornarički časnik, početkom 19. stoljeća tako je dobro i temeljito obavio posao klasifikacije brzina vjetra u relaciji s njegovom jačinom i stvarnim učincima koje on izaziva na okoliš, da se kao skala proistekla iz stvarnog života i prakse u svojoj osnovi žilavo održala do danas. Kako vidimo, poslužila je i kao model ili uzor za ljestvicu stanja mora, ali na neki način i za ljestvicu u jednoj posve drugoj grani geofizičke znanosti – tzv. MCS ljestvicu u seizmologiji, s tim da je ova potonja razrađena na osnovu učinaka koje potresi pojedinih jačina izazivaju u prirodi i na ljudskim tvorevinama.

Opis stanja mora; značajna visina vala

Rekli smo da je najvažnija veličina u nekom opisu stanja mora pripadajuća visina valova. Ali ovdje moramo malo zastati da vidimo kako to funkcionira u praksi. Valografski zapis, recimo graf neke valografske plutače, niz je nepravilnih valova svakojakih visina. Pa kako se u njemu uopće snaći?

U tu svrhu uvodi se pojam značajne visine vala (significant wave height) koju pojednostavljeno dobijemo na način da poredamo valove nekog zapisa od najmanjeg do najvećeg, razdijelimo ih na tri dijela i izračunamo srednjak valova one trećine s najvišim valovima. Vidimo, dakle, da je ta veličina veća od srednjaka cijelog zapisa, a razlog što je baš ona uvedena je što se pokazalo da ona najbolje odgovara stvarno osmotrenom stanju mora od strane nekog motritelja s broda, ili pak obale – vjerojatno u skladu s izrekom kako su u strahu velike oči.
Potpuna ljestvica s nazivima i opisima pojedinih stupnjeva ljestvice stanja mora, prihvaćena od Svjetske meteorološke organizacije (WMO-No.306) i koja se koristi u DHMZ, može se vidjeti na internetskim stranicama DHMZ-a, pa je nije potrebno ovdje navoditi, a za razliku od Beaufortove skale za vjetar i MCS skale za potrese, koje se kreću u rasponu od 0 do 12, ova obuhvaća raspon skale od 0 do 9. Spomenimo, primjerice, da oznaka 6 te skale stanja mora označava interval značajnih visina valova od 4 do 6 metra i predstavlja sam vrh u praksi izmjerenih valova na Jadranu.

Jadranski „kapitalac“ od 10,8 m

Do sada najviši potvrđeno izmjereni val na Jadranu je 10,8 m i izmjeren je u veljači 1986. godine na platformi PANON na otvorenom moru sjevernog Jadrana za vrijeme puhanja olujnog juga. No, ovdje je potrebno navesti još jedan važan moment: značajna visina valova ipak je neka usrednjena veličina, tako da ne predstavlja i najviši pojedinačni val u nekom zapisu. Izračuni kazuju da on može biti i dvostruko veći! Slično kao što u pitanju vjetrova najveća terminska srednja brzina, primjerice olujne bure od 40 čvorova, podrazumijeva da bi pojedini udar (reful) mogao biti i oko orkanskih 80 čvorova (drugi vjetrovi na Jadranu manje su mahoviti).
U našem slučaju spomenuti pojedinačni val kapitalac na Jadranu od 10,8 m, sasvim sigurno nije i najveći koji se na Jadranu i dogodio (samo je do sada bio najveći dostupan našim instrumentima) još uvijek pripada stanju mora 6, jer su tim stupnjem obuhvaćeni pojedinačni valovi do 12 metara. Teorijski izračuni za Jadran daju maksimalni mogući val i do blizu 14 m, pa je dakle za Jadran stupanj 7 skale stanja mora (kojem pripadaju značajne visine od 6 do 9 m) i najveći mogući stupanj. Stupnjevi 8 i 9 srećom ipak pripadaju većim morima, odnosno oceanima.